Ispiši
Protekli su tjedan prvi put objavljeni podaci kolika su proračunska izdvajanja za vjerske zajednice u Hrvatskoj i to kao pisani odgovor Vlade na zastupničko pitanje Vesne Pusić. Iako se znalo da je u pitanju ogroman novac, ipak je javnost iznenadila ukupna svota od 413 milijuna kuna.
Od toga je gotovo 16 milijuna dodijeljeno iz proračunske rezerve i to u pravilu na zatvorenim sjednicama Vlade. Katolička je crkva dobila većinu, 382 milijuna kuna, više nego što država ulaže u Ministarstvo turizma od kojeg očekujemo da će nas izbaviti iz krize ove godine, te više nego za Vladu, Sabor i Ured predsjednika. Kolika su još izdvajanja MORH-a i MUP-a za Vojni ordinarijat nije obznanjeno.
Tajni prihodi i rashodi Katoličke crkve
Prof. emeritus Božidar Jelčić, stručnjak za poreze, sustavno prati i davanja za vjerske zajednice u
Hrvatskoj i u Europi. Prema njegovom mišljenju ugovor sa Svetom Stolicom, koji je sklopljen prije nešto više od deset godina, za Hrvatsku i njene građane nepovoljan je i trebalo bi ga promijeniti. Ipak, na pitanje o tome dobiva li Katolička crkva u Hrvatskoj previše i koliko ukupno, ne zna odgovor.
- O materijalnom položaju Katoličke crkve ne može se zaključivati na osnovi podataka o tome da je u prošloj godini iz državnog proračuna dobila 382 milijuna kuna. Naime, osim iz proračuna, Crkva se financira i iz drugih izvora poput, primjerice, naknada za svoje usluge, dakle krštenja, vjenčanja, pogrebe, mise zadušnice, blagoslov kuće, pričesti i krizme, zatim prihoda od svojih poljoprivrednih dobara, davanja u zakup poslovnog i stambenog prostora, raznih donacija, milodara i slično. Katolička crkva u Hrvatskoj nikada nije objavila podatke o svojim prihodima i rashodima te njihovoj strukturi, dakle koliko ide na osobne rashode, tekuće rashode i investicije. I dok se znaju podaci o plaćama predsjednika Stjepana Mesića, dr. Ive Sanadera ili Luke Bebića, saborskih zastupnika i direktora javnih tvrtki, vjernicima i široj javnosti je iznos koji za svoj rad primaju biskupi, pomoćni biskupi i svećenici, a također je na teret proračuna - nepoznat. Zašto, kad i sam Vatikan objavljuje svoje godišnje prihode i rashode? - javno upućuje pitanje prof. Jelčić.
Uvjeti za reviziju ugovora s Vatikanom
S obzirom da se nalazimo u recesiji, zbog koje se režu razni proračunski izdaci, Vlada će smanjiti dužnosnicima plaće 10 posto, a od državnih zaposlenika i namještenika traži se da pristanu na zamrzavanje i snižavanje svojih plaća. Ili tih plaća, kako je u petak kazao ministar financija Ivan Šuker, možda ni neće biti. Profesor Jelčić misli da u duhu solidarnosti u odricanju svakako treba sudjelovati i Katolička crkva, koja po župi sada mjesečno dobiva dvije prosječne bruto plaće u državi, a uz to i razne dotacije za izdavačku djelatnosti, humanitarnu djelatnosti, uređenje i gradnju sakralnih objekata i slično, a i svoje usluge građanima naplaćuje. Primjerice, samo tri razreda osnovnoškolaca koji se pripremaju za prvu pričest, s naknadom od 200 kuna po učeniku, pridonose oko 18.000 kuna.
- Ugovorom Hrvatske sa Svetom Stolicom o gospodarskoj suradnji, sklopljenim krajem 1998. godine, u članku 15. utvrđeno je: "Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovori o njegovoj prilagodbi novim okolnostima." Više je nego jasno da je u ovom desetogodišnjem razdoblju došlo do bitnih promjena prilika u odnosu na one kakve su bile u vrijeme sklapanja tog Ugovora, jer je, primjerice, od onda Crkvi vraćena prije oduzeta imovina, odnosno nađena je zamjena za dio dobara koje nije moguće vratiti ili je pak Crkvi isplaćena naknada u novcu za ostalu imovinu koju nije bilo moguće vratiti. Međutim, danas kada je neophodno što prije utvrditi djelotvorne akcije i mjere kojima će se barem ograničiti razarajući učinak recesije u socioekonomskoj sferi, pitanje revizije Ugovora o gospodarskoj suradnji sa Svetom Stolicom nije primarno, budući da je riječ o dugotrajnom postupku, nego se nameće potreba da se i Crkva ponaša onako kako se očekuje od svih korisnika proračunskih prihoda. Dakle, Crkva treba sama predložiti ili prihvatiti zahtjev da joj je se bitno smanje izdvajanja iz proračuna ili pak da se u ovoj godini odrekne svojih proračunskih prihoda. Paralelno uz to treba raditi na reviziji ugovora iz 1998. godine - prijedlog je prof.dr.sc. Jelčića, za koji, doduše, ni sam ne vjeruje da će naići na plodno tlo u političkoj realnosti Hrvatske.
Predizborni strah stranaka
Jasno da Katoličkoj crkvi ovakav ugovor i više nego odgovara, pa sama neće tražiti promjene, a koalicija na vlasti niti ijedna stranka u oporbi ususret lokalnim, a onda predsjedničkim izborima, neće se izlagati opasnosti da ulazi u bilo kakve akcije koju bi Katolička crkva ocijenila negativnom, djelom ''vragova''. Vidi se to po zabrani rada trgovina nedjeljom, koja se održava, iako je posve protivna ekonomskoj logici i tržišnoj ekonomiji, ili po tome kako još uvijek nemamo zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, iako je ministar zdravstva Darko Milinović obećao, odbijajući SDP-ov prijedlog, da će ga vladajuća koalicija iznijeti do konca 2008. godine. Iako smo proklamirano sekularna država, u realnosti to nije tako, jer inače zašto bi ZET u paničnoj brzini sklanjao za zagrebačkih ulica ''ateistički tramvaj''. Prijedlog revizije ugovora sa Svetom Stolicom mogao bi doći i iz akademskih krugova ili udruga civilnog društvo, no nerealno je očekivati da bi takve inicijative dovele i do stvarnog pokretanja postupka revizije Ugovora.
U Europskoj se uniji primjenjuju različiti sustavi financiranja vjerskih zajednica, ovisno o državama, a posebno je zanimljivo da čak i u Italiji i Španjolskoj sami građani porezni obveznici odlučuju hoće li određeni iznos njihova poreznog davanja biti prihodi vjerskih zajednica, ili će se njima financirati određena kulturna ili socijalna djelatnost. Vjerske zajednice u Europi imaju modele financiranja od sustava vlastitih prihoda, preko dobrovoljnih davanja, crkvenih doprinosa, proračunskog financiranja, crkvenih poreza do mješavine tih sustava.
- U praksi se navedeni sustavi ne koriste u čistom obliku. Tako, primjerice, i tamo gdje je u primjeni sustav financiranja iz vlastitih prihoda vjerske zajednice država posredno pridonosi oslobođenjem od poreza određenih iznosa koje vjernici daju svojoj Crkvi, ili neposredno financiranjem zaštite crkvenih objekata koji su spomenici kulture. Naš sustav financiranja vjerskih zajednica iz proračunskih prihoda ne poznaju i ne primjenjuje se ni u jednoj europskoj državi. Osobno se zalažem za sustav financiranja vjerskih zajednica kakav je u primjeni u Italiji gdje sami vjernici odlučuju hoće li dio svojih poreznih davanja dati vjerskoj zajednici ili za neko opće dobro - kaže prof. Jelčić, koji smatra da takva promjena Ugovora sa Svetom Stolicom ne bi nužno dovela do smanjenja prihoda Katoličke crkve u Hrvatskoj, jer će joj vjernici i dalje htjeti doprinositi.
Svećenici-poduzetnici
Iako dobro upućen u materijalna pitanja vjerskih zajednica, začudio se čuvši kako svećenici Katoličke crkve u Hrvatskoj mogu osnovati svoje privatne tvrtke i preko njih raditi ''u fušu'', uz plaću koju im osigurava državni proračun. Javnosti je, primjerice, poznat slučaj vlč. Zlatka Sudca koji je svoju bestseler knjigu izdao preko vlastite izdavačke kuće Joshua. Za to je dobio dopuštenje krčkog biskupa i već ''obrnuo'' nekoliko milijuna kuna. Karizmatik se opravdao time da će zarađen novac uložiti u gradnju objekta za vjerske seminare na Krku, no za tu je plemenitu namjeru knjigom mogao zaraditi i u okrilju Katoličke crkve ili osnovati nevladinu udrugu čija bi neprofitna djelatnost tada bila pod zaštitom, a i nadzorom države.
- O tome da su neki svećenici osnovali poduzeća prvi put čujem. Volio bih znati kojim se argumentima može zagovarati i braniti takva poduzetnička aktivnost. Što se Katoličke crkve općenito tiče, vjerujem da ćemo ubrzo biti informirani o tome da se i ona uključila u rješavanje brojnih teško rješivih problema i da će kao i svi drugi proračunski korisnici pridonijeti neizbježnim uštedama u izdvajanjima iz proračuna kako bi se ublažile posljedice najveće krize s kojom se suočavaju mnogi vjernici: otkazi, smanjenje plaća, nemogućnost vraćanja kredita, nezaposlenost, poskupljenje - poruka je prof.emeritusa Jelčića.