Pokolj u Poljanku ratni je zločin kojeg su počinili srpski odmetnici Hrvatima iz tog sela, u svrhu etničkog čišćenja tog kraja od hrvatskog stanovništva. Pokolj je počinjen 7. studenog 1991. godine, kada su pobunjeni Srbi ubili šest Hrvata, a njihovu imovinu opljačkali.

Za taj su ratni zločin 1994. godine, presudom Županijskog suda u Gospiću, u odsutnosti osuđena osmorica Srba, pripadnika četničkih formacija i milicije takozvane 'SAO Krajine', zbog kršenja Dopunskog protokola Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba u vrijeme oružanog sukoba, u ovom slučaju.

Prije početka razaranja, u Poljanak su dolazili mjesni srpski odmetnici odjeveni o odore bivše JNA, i to naoružani. Među njima su bili i kasniji osuđenici za ratni zločin, koji su se onda predstavljali kao 'čuvari sela'. Dvije skupine maskiranih srpskih odmetnika su 7. studenog oko 12 sati ušli u Poljanak, etnički čisto hrvatsko selo.

Ubili šest osoba, opljačkali kuće, pa ih zapalili

Izveli su iz kuća sve Hrvate koji su tada ostali u selu te ih strijeljali iz automatskih pušaka.
Ubili su šest osoba, prvo njih četvero, a potom još dvoje. Jedna od žrtava je ubijena bombom.

Srpski odmetnici su tog dana su opljačkali poljanačke kuće, odnijevši novac, zlatninu, tehničke stvari, vrijedne predmete, a potom su kuće zapalili, sa očitom namjerom da se mjesni Hrvati nikad više ne vrate u Poljanak. Srpski odmetnici su napustili selo oko 15 sati.

Preživjeli Hrvati, krenuli su u izvlačenje prema Slunju i potom prema Cazinu u BiH. U Poljanku su ubijeni: Matovina Josip, Matovina Nikola, Vuković Dane, Vuković Nikola Vjekoslav, te potom Ivan i Nikola Vuković.

Još je desetak mještana, uglavnom prezimena Sertić, stradalo je u naselju Sertić Poljane, a šumara Vjekoslava Vukovića su četnici u Poljanku rezali motornom pilom.