Nekim vrstama izumiranje je ipak suđeno

Ma koliko se ljudi trudili zaštititi životinjske vrste kojima prijeti izumiranje, čini se kako je pitanje opstanka ipak veće od nas samih. Magazin 'Science' objavio je istraživanje znanstvenika koji su analizirali 200 milijuna stare fosile i zaključili kako neke vrste ne trebaju katastrofu da bi nestale sa lica Zemlje. Njima je izumiranje jednostavno suđeno.

Kornjače u Bengalskom zaljevu u `ljubavnom zagrljaju` Photo Reuters

Izumiranje vrsta jedna je od većih nepoznanica povijesti života. Na ovaj su način nestale mnoge živuće vrste. Ponekad su izumiranja iznenadna i masovna, kao na kraju ere Kreda prije 65 milijuna godina, a ponekad, kao u naše vrijeme, događaju se kada jedna vrsta izgubi svoje stanište i polako nestane.

Biolozi koji se bave evolucijom proučavaju ovaj fenomen više od jednog stoljeća, ali do sada nisu previše pažnje posvećivali trećem mogućem scenariju: mogućnosti da su neke živuće vrste jednostavno sklonije izumiranju, neovisno o vanjskim utjecajima.

Upravo su ovo odlučili proučavati biolozi evolucije Kaustuv Roy sa Sveučilišta u Kaliforniji, Gene Hunt iz Smithsonian instituta u Washingtonu i David Jablonski sa Sveučilišta u Chicagu.

Njih su trojica proučavali izumiranje morskih školjkaša čiji su se čvrsti oklopi pokazali savršenima za očuvanje podataka.

Ipak nećemo moći spasiti sve životinje

Koristeći bazu podataka u kojoj su fosilni zapisi više od 1678 vrsta školjkaša iz razdoblja dužeg od 200 milijuna godina, znanstvenici su otkrili povezanost između izumiranja određene vrste i njezinih najbližih genetskih rođaka, a rezultate svoga istraživanja objavili su u magazinu 'Science'. Ova povezanost nije se dogodila slučajno, zaključili su, nego određene vrste moraju imati određeni genetski kod koji ih čini manje otpornim na izumiranje.

Otkrili su također kako tijekom Krede čak i nisu zabilježene dugoročne stope izumiranja obitelji školjkaša. Globalna kataklizma uništila je tri obitelji, smanjila je broj članova dvije obitelji, dok se nije niti dotakla ostalih, očito jačih obitelji.

- Naša je početna teza bila da se izumiranje ne događa nasumce u odnosu na evoluciju. Ali ipak, iznenadili smo se kada smo uočili povezanost i grupiranje vrsta. Povijest ipak utječe na izumiranje koje gubi intenzitet ovisno o položaju vrste u obiteljskom stablu - kazao je Jablonski.

- U naporima da spriječimo izumiranje, očito nećemo moći spasiti sve životinje koje su ugrožene zbog ljudskog djelovanja. Cilj bi nam dakle trebao biti da spasimo vrste i obitelji. Na taj način ostavit ćemo otvorenom mogućnost da se te vrste kasnije ponovno razviju - kazao je voditelj istraživanja Roy.