Jichak Rabin rođen je u Jeruzalemu 1. ožujka 1922. godine. Tamo je i završio poljoprivrednu školu. Borio se protiv britanskih vlasti u židovskom Palmachu i sudjelovao je u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu.

Photo Wikipedija

Rabin je vodio obranu Jeruzalema tijekom Prvog izraelsko-arapskog rata 1948. godine. U završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev. Brzo je napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. godine postao načelnik glavnog stožera.

Zamisli o Jichaka Rabina o brzoj mobilizaciji pričuve i uništenju neprijateljskog zrakoplovstva na zemlji, pokazale su se odlučujućima u ratu 1967. godine i to više na Bliskoistočni sukob. Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama.

Naslijedio Goldu Meir

Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. godine postao peti izraelski premijer i prvi rođen na izraelskom tlu. U travnju 1977. godine, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu nakon serije skandala.

Od 1984. do 1990. godine Rabin je bio ministar obrane te je djelomično odgovoran za politiku čvrste ruke prema Palestincima u početku Intifade.

Na čelo Laburista vratio se 1992. godine i nakon izbora postao premijer. Nakon tajnih pregovora, 1993. godine potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. godine zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir.

Na mirovnom skupu 4. studenog 1995. godine u Tel Avivu ubio ga izraelski ekstremist, a njegova je smrt smatrana nenadoknadivim gubitkom bliskoistočnom mirovnom procesu.