VIDEO/FOTO: Federer je zaslužio duboki naklon

Uporni Švicarac Roger Federer postao je najboljim tenisačem u povijesti nakon što je osvojio Roland Garros, turnir na zemlji koji nikako nije uspijevao osvojiti proteklih godina, jer svaki put bi mu se kao glavna prepreka našao Rafael Nadal. No, otvorilo mu se ove godine, priliku je uzeo i obilježio cijeli prošli tjedan.

FOTO: Roger Federer postao kralj na svim podlogama

I ne samo tjedan, sigurno je da će njegov uspjeh konkurirati za sportski događaj godine jer suze na kraju meča pokazale su da on nije hladnokrvni robot, kako se voli govoriti. Ne, on je čovjek od krvi i mesa koji tijekom meča prikriva svaki osjećaj jer se tako osjeća dominantnijm i zagonetnijim.

Njegov teniski put započeo je 1987. godine kada je imao šest godina i od onda traje sve do danas. Kakav će biti igrač pokazao je kada je pomeo sve starije dječake i s 14 došao do titule prvaka Švicarske. Brzo je prerastao okvire Švicarske i u posljednjoj juniorskoj sezoni, s nepunih 18 godina, stigao je do titule u Wimbledonu.

Ipak, mnogi su osvajali u juniorskim konkurencijama titule, ali nisu jednake uspjehe nastavili ostvarivati u seniorskoj konkurenciji. S obzirom da nije sportaš koji ima izražene fizičke predispozicije kao što su iznimna brzina ili snaga, Federer je malo sporije od nekih uspješnih prethodnika stigao do vrha, ali kada je tamo stigao nije se spuštao s njega.

Naime, prvi ATP turnir osvojio je u Milanu 2001. godine nakon pobjede nad Julienom Boutterom, a prvi Grand Slam je osvojio 2003. godine. Naravno, riječ je o Wimbledonu, turniru koji mu leži bolje od ijednog drugog jer trava je ipak kao stvorena za igrača koji igru temelji na inteligenciji i perfekcionizmu. Zauvijek će pamtiti tu titulu jer osvojio ju je nakon finala s Markom Philippoussisom. Koliko je superiorno stigao do trijumfa potvrđuje to što je izgubio svega jedan set u cijelom turniru.

VIDEO: Federer osvaja Roland Garros

Takav razvoj situacije pripisali su činjenici da nema protivnika koji bi mu se uspio nametnuti, ali budućnost je ubrzo pokazala u čemu je bila stvar. A bila je u Federeru i njegovoj genijalnosti koja je izvirivala za vrijeme svakog turnira i svakog meča.

Sljedeće godine bile su samo njegove, a stigao mu je i veliki protivnik Rafael Nadal, kralj Roland Garrosa. Rivalitet u stilu Samprasa i Agassija ugasio se koju godinu prije, a zauzvrat je došao rivalitet jednake snage. No, vratimo se šampionskoj 2004. godini. Federer je u njoj osvojio tri od četiri Grand Slama, a to je uspjelo tek Wilanderu 1988. godine. Izbjegao mu je tek Roland Garros, zahvaljujući Gustavu Kuertenu.

Ubrzo je postao i prvi tenisač u povijesti koji je zaradio osam milijuna dolara u jednoj sezoni, što i nije čudno jer je slavio u 24 finala uzastopce i jednostavno je bio nepobjediv. Na vrh se uspeo 2. veljače 2004. godine, prestigavši Andyja Roddicka. Iako bi mnogi ostali bez motiva on nije, nastavio je trenirati jednako i nije dopustio da se ponovi isto što i s Hewittom, Safinom ili Roddickom. Nije se opustio, nije zalutao u krive vode.

Vraćalo mu se to iz godine u godinu, osvajao je sve što se moglo osvojiti i rušio mnoge rekorde. Tako je postao i jedini tenisač u povijesti koji je dva puta uspio osvojiti tri Grand Slama u jednoj sezoni. Ipak, nije tu bio kraj rekordima, a samim time ni motivima.

Bjorn Borg je 1980. osvojio Grand Slam bez izgubljenog seta, a sljedeći nakon njega bio je upravo Federer - 2007. na taj je način osvojio Australian Open, a u toj godini ponovno je uspio osvojiti sve osim Roland Garrosa, zbog Nadala, sve veće prijetnje i na drugim podlogama osim zemlje.

Ruši sve rekorde, a nema još ni 30

Potom je stigla 2008. i pad velikog kralja. Protivnici su ga studirali, analizirali, živjeli s njegovim snimkama. Australian Open preoteo mu je Đoković, i to u polufinalu, čime je prekinuo njegov niz od deset uzastopnih finala. US Open mu je pripao ponovno, ali tada je stigao Roland Garros i Nadal. Naravno, izgubio je, ali utjehu je pokušao pronaći u Wimbledonu. Ali, Španjolac je slavio i tamo, a nakon Pekinga preoteo mu je i prvo mjesto na ATP listi, poslije 237 tjedana!

Photo Reuters

Poslije toga je psihički pao, dobivali su ga mnogi pa čak i naš Ivo Karlović. Andy Murray ga je svladao tri puta u nizu, a Nadal gdje god je htio. Pete Sampras je bez obzira na to govorio kako će Federer sigurno dostići i prestići njegov rekord, a Agassi je tvrdio da nikada nije igrao protiv boljeg igrača. No, to mu nije podizalo samopouzdanje, baš kao ni brojne ozljede koje su uslijedile.

I onda je stigla 2009. godina, a s njom i novi porazi. Ostao je bez Australian Opena i bez nekih turnira prije. Svi su ga otpisali, prognozirali kako će do kraja godine Murray i Đoković stići ispred njega i kako će veliki Švicarac morati razmišljati o mirovini. I onda stiže Roland Garros. Priča jednako emotivna kao i ona o Ivaniševiću i Wimbledonu.

Robin Soderling čini čudo i pobjeđuje Nadala, a samim time put se otvorio. Federer je ugledao priliku i odlučio je ugrabiti kao što ragbijaš grabi loptu. Drsko, agresivno i odlučno. Osvojio je turnir koji mu je nedostajao, postao je šesti u povijesti koji je kompletirao sve zajedno, drugi u povijesti koji ih je osvojio 14, ali i najmlađi kojem je to uspjelo. Vjerojatno je kako će stići do 15. Grand Slama, i to prije 30. Svakako je najveći, a ne govore to samo brojke i njegova igra već i njegovi protivnici.