Mlada hrvatska umjetnica Lina Franko, koja živi i radi u Dusseldorfu, otvorit će nakon velikog inozemnog uspjeha svoju prvu hrvatsku izložbu 'Rochade' u Galeriji B.O.P u Zagrebu. Poseban i inovativan umjetnički pristup koji Franko daje svojim djelima načinjenima od plastelina bio je razlog da je javno.hr posjeti samo dan prije otvorenja izložbe.

Razgovoru s mladom umjetnicom prisustvovao je i njemački režiser Philipp Zeitz koji je poslužio kao model za sva djela i bez čije suradnje 'Rochade' ne bi ni nastala.

 Kako to da si se upravo sada odlučila održati samostalnu izložbu u Zagrebu?

- Jer mislim da ovdje, u Hrvatskoj, moja izložba ima više smisla nego u Dusseldorfu. U Njemačkoj, koja je prezasićena raznim vrstama moderne umjetnosti ja sam samo mali dio cijele jedne velike i uhodane 'umjetničke mašinerije'.

Kao kotač u mašini?

- Točno, ali nemojte me krivo shvatiti. Volim rad u Dusseldorfu i imam nekoliko izložbi tamo, ali mi se čini da ako ovdje napravim izložbu kako će to napraviti neku pozitivnu promjenu u umjetničkom životu Zagreba. Ovdje više dolazim do izražaja kao umjetnica koja može pridonijeti sceni.

Tvoje su slike zapravo reljefi. Zašto si odlučila izaći u treću dimenziju, u prostor?

- Godinama sam se bavila plesanjem, a i pri svojim prijašnjim radovima sam se koristila malenim figuricama koje sam koristila kao modele. Prirodno mi je došlo da pokušam spojiti prostornost sa slikanjem i stvoriti nešto novo.

Zar nitko drugi ne koristi ovakav pristup?

- Jedna od stvari u kojoj potajno uživam je upravo činjenica da nisam vidjela nikog drugog da je na ovaj način pristupio problemu slike i prostora. Biti u nečem jedinstven je za bilo kojeg umjetnika jako važna stvar.

Misliš li da ti uspijeva spojiti prostor i sliku na jedan novi način?

- Uspjeh je u pokušaju. Uostalom, da sam potpuno sigurna da sam sa svojim reljefima uspjela u tome, najvjerojatnije bi mi cijeli ovaj pristup ubrzo dosadio.

Koja je ideja iza 'Rochade' i zašto se izložba tako zove?

- Rokada, njemački 'rochade', šahovski je potez u kojem igrač mijenja mjesto kralja i topa kako bi se kralj bolje zaštitio. Upravo sam i ja to htjela napraviti sa Smokey Slimom, likom iz moje prošle serije koji je lik na svim slikama ove izložbe.

Smoky Slim je zapravo Philipp Zeitz, tvoj budući muž.

- Istina, uskoro ćemo se vjenčati i teško mi je ne misliti na njega tako da je postao tema moje nove izložbe. Od lika iz 'Gang- banga', moje prošle izložbe gdje je prikazan kao član bande, sada sam ga htjela prikazati punog melankolije. Pomakla sam ga iz centra i tako ga zaštitila od društva.

Zbog čega koristiš plastelin, to je ipak pomalo neuobičajen materijal za ozbiljnu umjetnost?

- Plastelin je izvanredan materijal i uživam raditi s njim. Ono što mi omogućava, za razliku od recimo gline, je da se igram s bojama. Ja sam ipak prvo slikarica i boje su mi jako važne, a plastelin je materijal koji omogućava miješanje boja.

Sve ove boje nastale su miješanjem?

- Točno, kupujem samo primarne boje i onda miješanjem, kao slikari, dobivam točno one boje koje mi trebaju. Također, mogu se igrati s materijalom i više puta mijenjati pristup dok radim istu sliku.

Zar plastelin nije osjetljiv materijal?

- Jako je osjetljiv materijal. Ako se ostavi na suncu neće se stvrdnuti već rastopiti tako da ga se mora držati u sjeni i pažljivo rukovati sa slikom.

Zar umjetnici obično ne žele da se njihovi radovi sačuvaju za vječnost?

- Istina, ali mislim da mi je važnije da promijenim nešto u percepciji ljudi koji dođu na izložbu. Također postoji jedna posebna draž što znam raditi nešto jako osjetljivo. To je jedna posebna vrsta uzbuđenja.