Prije nešto više od godinu dana četvrta najveća banka u Americi, Lehman Brothers, srušila se sa svojih krhkih temelja, te svojim padom uzrokovala valove tsunamija koji je, kako se širio, počeo 'oplakivati' bedeme naizgled snažnih gospodarstava diljem svijeta.

Financijski analitičari pad Lehman Brothersa uzimaju kao početak najgore financijske krize koja se dogodila u posljednjih 50 godina.

Kriza o kojoj se toliko govori uspjela je uzdrmati sve ekonomije svijeta, dok je u Hrvatskoj dočekana nešto kasnije i to prilično spremno.

Svatko tko bi mogao pomisliti drugačije, vjerojatno treba ponovno razmisliti, jer na koncu, kriza u Hrvatskoj i nije neka novost već konstanta koja se izdiže i spušta. Ispitanici raznih anketa provođenih u Lijepoj Našoj objasnili su kako su se novonstaloj situaciji prilagodili bez većih problema, jer sad je samo malo teže.

Međutim, takav scenario koji na trenutke djeluje kao onaj iz horor filmova nisu prihvatile brojne države svijeta, kojima je ova kriza pojela dobar komad standarda.

Dolar se pokazao najslabijom karikom

Vodeće svjetske ekonomije odlučile su se zato ne ponoviti grešku koja bi dovela do opće katastrofe koja se već smiješila iza ugla, pa su tako odlučile igrati onu provjerenu: izbaci uljeza.

Uljez je, pogađate, američki dolar, koji se pokazao najslabijom karikom u lancu. Ova omiljena zelena novčanica 1944. godine je sporazumom u Bretton Woodsu zamijenila mjesto s funtom, koja je dotad imala funkciju valute u kojoj se pohranjuju svjetske rezerve.

Američki dolar Photo wikipedia

Nakon krize koja je prodrmala kraj 20-tih godina prošlog stoljeća, postalo je bjelodano da se tržišna ekonomija mora pod hitno mijenjati. I tako je ostalo do danas, no, posve je jasno kako dolar više nema snage i sjaja kojeg je imao u prošlom stoljeću.

Ekonomija SAD-a, koja se lani rasplinula poput balona zadala je mnoge muke svojim brojnim 'prijateljima', koji će ovoj zemlji vjerojatno vrlo skoro okrenuti leđa. I dok Barack Obama Bijelom kućom šeće poput profesora Baltazara i smišlja kako dovesti u red posrnule industrije, u ostatku svijeta smišlja se kako dolar zamijeniti drugom valutom.

Naime, valuta čak 60 posto svjetskih rezervi je upravo dolar. Logika je jednostavna: dolar je slab, a rezerve se, zbog pada njegove vrijednosti polako tope u ništavilo.

SAD-u svi okreću leđa

Prvi korak u micanju dolara s pozornice učinio je Iran. Mahmoud Ahmadinedžad, inače poznat po ljubavi koju gaji prema Sjedinjenim Američkim Državama, odlučio je da se u postupku izračuna vrijednosti naftnog stabilizacijskog fonda koristi euro, a ne dolar, što je dosad bila praksa.

Japanski jen Photo wikipedia

Savim je jasno kako Ahmadinedžad to nije učinio samo zbog slabljenja dolara, već i zbog toga što želi smanjiti njegovu ulogu na bliskoistočnim prostorima. Neovisno o pobudama islamskog čelnika, na potez sličan ovome odlučili su se i Ujedinjeni narodi.

UN je naime, prije samo nekoliko dana odlučio uvesti novu valutu svjetskih rezervi, čime bi se primat dolara nad ostalim valutama napokon okončao.

Sha Zukang, UN-ov glavni podtajnik za gospodarska i socijalna pitanja obrazložio je ovakav potez kazavši kako bi se 'značajan napredak u rješavanju neravnoteža mogao postići kroz smanjenje privilegije zemlje (SAD) iz koje dolazi valuta rezervi'. Figuricu treba maknuti iz polja kako bi se 'osigurala međunarodna likvidnost'.

Sha Zukang izjavio je i kako je 'pojačana potreba za istinski svjetskom valutom rezervi jača nego ikad', te je pritom dodao kako kako bi bilo divno kada bi se počela koristiti MMF-ova specijalna prava vučenja koja inače prestavljaju sredstvo koje se koristi za MMF-ove transakcije, a koje se temelje na košarici četiriju valuta: jena, funta, eura i dolara.

Formiranje istočnoazijske zajednice i BRIC

Također, negdje krajem rujna, novi japanski premijer Yukio Hatoyama, predložio je kineskom predsjedniku Jintau formiranje zajednice zemalja istočne Azije, koja bi bila nalik Europskoj uniji.

Ovo nije prvi puta da Hatoyama poziva na 'pojačanu suradnju' koju promovira u želji na se Japan što skorije okrene moćnicima iz susjedstva.

Nije tajna da se formiranjem ovakve zajednice želi uvesti nova, jedinstvena valuta u kojoj bi se u istočnoazijskim zemljama počelo računati. Hatoyamin cilj je da s leđa skine SAD.

Velik je to zaokret u politici Japana koji bi bio nezamisliv sve do prije nekoliko tjedana kada je vlast u toj zemlji na prijevremnim izborima preuzela Demokratska stranka Japana, po prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Kvaka leži u činjenici da je nova vlada daleko nenaklonjenija Americi nego što je to bio slučaj s Liberalnom strankom, tradicionalno jednom od najsigurnijih američkih saveznika u regiji.

Brazil, Rusija, Indija i Kina (popularno BRIC), koje su marljivo radile godinama i u to vrijeme bile zanemarivane i podcijenjivane od strana brojnih ekonmski razvijenijih zemalja, ionako već neko vrijeme teže i formalno preoblikovati odnose u svjetskoj ekonomiji. Čini se, dakle, da je počelo polako sazrijevati vrijeme za promjene u očito neadekvatnom sustavu svjetskih valuta.

Siromašni Brazil razvija se velikom brzinom, isto vrijedi za Rusiju, Indija prednjači u plasiranju novih (jeftinijih) IT tehnologija, dok Kina ovako i onako drži SAD za ručicu, jer je otkupila dobar dio vanjskog duga te države. U svakom slučaju, SAD ih se mora bojati.

Funta

Kriza iz 1929. godine pojela je funtu, hoće li ova dolar?

Odgovor na pitanje hoće li dolar uspijeti opstati u plimi rastućih ekonomija i jačanja drugih valuta, ostavit ćemo neodgovorenim uz onu 'omiljenu' vrijeme će pokazati.

Za kraj, ostaje i pitanje hoće li kriza iz 2008. godine tek kasnije srušiti dolar, baš kao što je dolar to učinio s funtom koja je smijenjena spomenutim dogovorom u Bretton Woodsu, samo desetak godina nakon krize iz 1929. godine.

 

U nastavku pročitajte kakav ishod za dolar predviđa uvaženi ekonomski analitičar Žarko Primorac

Američki dolar igra dualnu ulogu: nacionalne valute SAD-a i svjetske rezervn valute. Uloga dolara, kao svjetske rezervne valute je donosila ogromne koristi ekonomiji SAD-a, jer je ona mogla financirati ekspanziju ekonomske i vojne moći u čitavom svijetu. U posljednjim godinama situacija se ozbiljno mijenja. Sjedinjene države, radi enormne potrošnje u zemlji, ali i financiranja američke ekspanzije u svijetu, ostvaruju ogromne budžetske deficite, koji slabe poziciju dolara na međunarodnoj financijskoj pozornici.

Osim toga, promijenili su se i međunarodni odnosi, posebno radi velikog ekonomskog uspona Kine, Indije, Brazila, Rusije. Poznato je da Kina, kao zemlja više proizvodi nego što troši, za razliku od SAD-a, koje više troše nego proizvode, osvaruje velike trgovinske suficite koje plasira, velikim dijelom u američke trezorske  obveznice.

Tako su formirali odnosi u kojima je Kina, ali i neke druge zemlje, postala glavni financijer američkog budžetskog deficita, a istovremeno je nagomilala ogromnea dolarska potraživanja u svojim deviznim rezervama.

Razumljivo da stalno slabljenje američke valute otežava poziciju zemalja, kreditora SAD-a, ali i onih zemalja čiji je izvoz orijentiran prema američkom tržištu.

Tome treba dodati i to da je aktualna svjetska financijska kriza ozbiljno uzdrmala međunarodnu poziciju dolara samom činjenicom da je počela na američkom financijskom tržištu i da je američko bankarstvo ozbiljno uzdrmano. Zato se sve češće čuju prijedlozi da dolar treba 'detronizirati' s pozicije svjetske rezervne valute, da treba kreirati novi, međunarodni novčani medij, da uloge svjetske rezervne valute trebaju igrati neke stabilnije valute i tome slično.

Treba postići međunarodnu suglasnost u polariziranom svijetu, što nije jednostavno

Od pojave ovakvih ideja do njihove konkretizacije proći će mnogo vremena. Naime, američka ekonomija, pored toga što postupno smanjuje svoju svjetsku dominaciju, ipak je još uvijek daleko najača. I tako će biti i u narednim godinama i vjerojatno i u narednim desetljećima, najmanje do druge polovine ovog stoljeća. Sve dok je to tako, američka valuta će dominirati u svijetu i pored toga što se mogu javljati novi novčani savezi i eventualno nove valute, ali je to sve regionalnog značaja.

Osim toga, SAD će nastojati očuvati stabilnost dolara i to već i čini - smanjivanjem budžetskih deficita, smanjivanjem vojne aktivnosti u svijetu i na druge načine. I treći, ne najmanje važan razlog, za neku radikalnu promjenu u ustrojstvu međunarodnog financijskog sustava treba visoka međunarodna suglasnost, barem vodećih ekonomskih i političkih sila koju, u ovako polariziranom svijetu, nije jednostavno postići.