Zašto javnost i mediji ne vjeruju Mladenu Šlogaru?

U utorak počinje suđenje Mladenu Šlogaru, zvanom Žila, osumnjičenom za ubojstvo Ivane Hodak 6. listopada 2008. godine u zgradi u Ulici Pavle Hatza, koje je uzdrmalo je čitavu hrvatsku javnost. Nakon brutalnog smaknuća mlade odvjetničke vježbenice i kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas Hodak, smijenjeni su ravnatelj policije te ministri pravosuđa i unutarnjih poslova. Iako je njen navodni ubojica iza rešetaka, rijetki su oni koji se s tim mire.

Naime, iako je sam ubojstvo priznao, poprilično je nevjerojatno da je beskućnik Mladen Šlogar hicima u stilu pravih egzekutora, smaknuo mladu djevojku samo iz osvete njenom ocu. Zbog čega se Šlogar želio osvetiti Hodaku? Zvonimir Hodak nije Šlogaru prije 14 godina osigurao obećano zaposlenje, navodni je razlog likvidacije nedužne djevojke.

U iskazu istražnom sucu, Mladen Šlogar je izjavio kako je brutalan osvetnički čin smišljao sve od trenutka kada je dobio otkaz kao kućepazitelj na teniskim terenima ŠRC Jarun. Te iste terena je pohodio Zvonimir Hodak.  Šlogar je tvrdio kako je taj okret sudbine prouzročio da proda majčin stan, novac je potrošio te u konačnici bio sveden na život beskućnika. To je u njemu probudilo jal i želju za osvetom.

Na dan ubojstva Šlogar je došao autobusom do okretišta na Črnomercu, potom tramvajem do Zrinjevca i pješice do zgrade u kojoj stanuje obitelji Hodak. Sve članove obitelji je poznavao od ranije. Kad je došao pred zgradu, vidio je Ivanu Hodak i krenuo je za njom s namjerom da je sustigne i ubije.

Ušao je u stubište zgrade i sustigao je na podestu prvog kata. Prvo je u nesretnu Ivanu ispalio jedan hitac, a kad je pala na stepenište ispalio je u nju i drugi. Ubojica se nakon toga dao u bijeg.

Priznanje i kontradiktornosti

Šlogar je u svom priznanju izjavio slijedeće: ''Djevojka se okrenula, a ja sam se uvjerio da je to Ivana Hodak. Nije me prepoznala. Krenuo sam za njom i sustigao je na odmorištu drugoga kata. Iz lijevog džepa jakne izvadio sam svoj pištolj, i to lijevom rukom. Prebacio sam ga u desnu. Dok mi je ruka još bila spuštena, ona se okrenula prema meni. Vidjela je da držim pištolj, ispružila je ruke i krenula prema meni. Vjerojatno je htjela odmaknuti pištolj koji sam u tom trenutku usmjerio prema njoj i repetirao ga. Gotovo me uhvatila za ruku. No, ja sam je odgurnuo i iz neposredne blizine u njezina prsa ispalio jedan hitac. Pala je na leđa. Sagnuo sam se prema njoj i cijev pištolja usmjerio u njezino čelo.''

Napuštena kuća u Zaprešiću koju je kao prenoćište koristio Mladen Šlogar, osumnjičenik za ubojstvo Ivane Hodak. Photo Tin Banić

Šlogar je pak ponudio i pomalo kontradiktorne navode. Naime, nakon prodaje majčina stana je pribavio pištolj marke Beretta, iz kojeg je dvama hicima usmrtio Ivanu Hodak. Ono što ostaje nejasno jest zašto se muškarac koji je pomno smišljao brutalnu osvetu, nije imao zdrave pameti riješiti se pištolja nakon likvidacije. Pištolj je pronađen u sjeniku koji je Šlogaru služio kao prenoćište.

On sam je uhićen zbog skitnje, a kad je policija pištolj povezala sa Šlogarom, uslijedilo je i priznanje. Šlogarove riječi, tvrde u policiji, potkrepljuju i materijalni tragovi poput čahure i grickalice za nokte na kojima je otkriven Šlogarov DNK.

Nadalje, Šlogar je tvrdio da je u trgovini skupih kozmetičkih preparata Lush, neposredno prije ubojstva, kupio šampon protiv prhuti, no prodavačice ga se ne sjećaju i tvrde da šampon kakav je opisao ne postoji. Kontradiktornosti ima, no policija se svog osumnjičenika čvrsto drži.

'Potpis profesionalca'

Ipak, mnogi i dalje vjeruju kako netko drugi stoji iza likvidacije nedužne djevojke. Mediji su u to doba ubojstvo povezivali sa Vladimirom Zagorcem, hrvatskim generalom osuđenim u ožujku na sedam godina zatvora zbog krađe pet milijuna dolara vrijednih dragulja, dobivenih u ratnoj nabavi oružja na crnom tržištu. Spominjala se i povezanost s Hrvojem Petračem, koji je glavni svjedok u suđenju Zagorcu te veza Ivane Hodak s Petračevim odvjetnikom Ljubom Pavasovićem Viskovićem. Spekuliralo se i o poveznicama sa smaknućem Ive Pukanića, vlasnika Nacionala.

Ono što stavlja najveći upitnik u verziju beskućnika-ubojice, tvrdnja je kako je likvidacija Ivane Hodak imala 'potpis profesionalca'. Naime, smatra se kako se hicima u glavu i vrat jasno pokazuje stil profesionalnih smaknuća, kao i činjenica da je ubojica svoj čin izvršio usred bijela dana te hladno otišao u sigurnost mnogobrojnih prolaznika.

Suđenje Šlogaru je najavljeno za 22. rujna, a vodit će ga sudac Ivan Turudić, predsjednik Državnog sudbenog vijeća, koji je sudio i otmičarima sina Vladimira Zagorca, klijenta odvjetnika Zvonimira Hodaka, oca ubijene Ivane. Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je Mladena Šlogara krajem srpnja optužilo za teško ubojstvo iz osvete, zbog čega mu prijeti čak 40 godina zatvora.

Javnost se s ubojstvom mlade odvjetničke vježbenice ne može pomiriti, a još manje s ponuđenom motivacijom istog jer malo ljudi vjeruje kako bi to mogao biti razlog smaknuća Ivane Hodak, kao i činjenicu da bi Šlogar u sebi imao crtu pravih plaćenih ubojica. No, možda je još jedan razlog nevjerice hrvatskih građana u takav rasplet onog što je stajalo iza likvidacije. Naime, što ako je to doista istina? Što ako je istina da u današnje vrijeme neki pojedinci nalaze shodnim zbog neispunjenog obećanja, oduzeti nevin život? Što ako 'povlaštena klasa' više nije nedostižna i zaštićena od 'društvenog šljama'? Što onda?