Nema tog čarobnog štapića kojim bi premijerka Jadranka Kosor mogla napraviti salatu od ovako vrućeg krumpira kojeg se dohvatila. Na prvoj sjednici Vlade koju je vodila u subotu predložila je prve uštede od 780 milijuna kuna pri kojima su ukinuti besplatni udžbenici i prijevoz za školsku djecu, a prebacivanjem unutar proračuna ukupno se rebalansiralo tri milijarde kuna.

To nije ni desetina prema preostalih 39 milijardi koje je guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski izračunao da nova Vlada treba stvoriti do konca godine. Naime, osim kresanja državne potrošnje prema realnom padu BDP-a od 6,7 posto, dakle 15 milijardi kuna, još 28 milijardi kuna čini rata za dugove s kamatama koji se moraju platiti ove godine.

Strah od jesenjeg rebalansa, nema strategije razvoja

Preuzevši Vladu od Ive Sanadera Jadranka Kosor najavila je dva rebalansa – ovaj prvi, light i jesenji, koji bi trebao biti pravi i bolan.

Za neka od rješenja koja je predložila u prvom svom rebalansu, među kojima su zabrana kupnje novih službenih automobila, kontrola potrošnje dužnosničkih kartica, ograničenje plaća menadžera u javnim poduzećima..., možemo se samo čudom čuditi da ih Vlada nije već odavno poduzela. Koliko se sjećamo, Ivo Sanader jest nešto sramežljivo najavio uvoditi reda u javnim poduzećima, no izgleda da nije imao volje primiti se 'škarica', kako uštedama tepa Jadranka Kosor, nadajući se valjda da umanjenicama postanu manje zastrašujuće. Bit će to ipak jača kosilica, jer najavljeno je  da će jesenji, pravi rebalans, uključiti smanjenje plaća zaposlenih u državnim i javnim službama te mirovina za 10 posto, usporit će se investicije u cestogradnju i ostale kapitalne investicije.

Nakon odlaska premijera Sanadera prihvaćaju se tako napokon sugestije koje su iz stručnih krugova stizale još zimus, kada je službena politika bila da recesije u Hrvatskoj nema. Ono na što danas upozoravaju stručnjaci je da nije dovoljno uštedjeti, nego treba investirati u razvojne cikluse i stvoriti nacionalni konsenzus oko toga kojim bi pravcem Hrvatska trebala krenuti u budućnost.

Naime, premda smo na površini suočeni s problemima koji se mogu izraziti u novcu, u dubini su razjapljene ralje beštija koje razaraju samu supstancu našeg društva i države – prije svega korupcija, pad nataliteta, nedovoljna stručnost kadrova, nekonkurentnost privrede, pad industrijske proizvodnje, spora i neučinkovita državna uprava i pravosuđe, neriješeni problem brodogradnje, visoka nezaposlenost, neefikasna raspodjela golemih subvencija u poljoprivredi… Taj gordijski čvor daleko je teže presjeći nego onaj s blokadom pregovora za ulazak u Europsku uniju.

Legitimitet podobne i istrgovane koalicijske Vlade

Sasvim sigurno je Ivi Sanaderu bilo lakše povući se nego primiti se posla. Gledajući na sastav Vlade u kojoj je ministarskim pozicijama platio koalicijsku podršku u parlamentu, s kim bi uopće i mogao rješavati realne probleme države, za čije vođenje je dobivao, a i sljedećih će šest mjeseci dobivati premijersku plaću.

Ma kako sposobna i 'opaka' političarka bila Jadranka Kosor - što je pokazala održavši se i pobijedivši na tvrdom muškom HDZ-ovom terenu - s ovakvim utegom ministara i vodećih ljudi u državnoj upravi, službama i poduzećima neće postići ništa bitno za Hrvatsku. Ako su njene osobne ambicije već ispunjene time što je postala prva premijerka, tada i neće pokušavati izlaziti ispod Sanaderovog naslijeđenog šešira. Bit će joj dovoljno da produži mandat, i u tom kontekstu svaki sljedeći dan u Banskim dvorima bit će njena velika pobjeda.

Ako pak želi pokrenuti Hrvatsku i uspjeti u onome u čemu njen prethodnik nije, sa 'škaricama' bi prije nego u plaće i mirovine trebala krenuti na svoje ministre; maknuti neuspješne, dovesti sposobne i stručne ljude, bez obzira na stranačku pripadnost  i stvoriti Vladu nacionalnog spasa jer spašavanje Hrvatskoj i treba. 

Predsjednik Mesić vrbuje stručnjake za ministre Vlade trećeg bloka  

Tog se posla već primio predsjednik Stjepan Mesić, koji s ekipom koja se oko njega okupila u tzv. trećem bloku već vrbuje konkretna stručna imena za ministarske pozicije u Vladi koju će ponuditi kao svoju opciju na sljedećim, vjerojatno prijevremenim izborima. Prema zasad pomno doziranim vijestima s Pantovčaka, oko predsjednika Mesića okupile bi se stranke lijevog koalicijskog bloka: IDS, SDSS, HSLS, HNS, a sigurno je da može računati i na SDP-ovce, posebno one okupljene oko Milana Bandića. Kalkulira se s time da bi mu se priklonili i brojni dosadašnji glasači HDZ-a jer teško da oni vide svjetlo na kraju tunela iz lokomotive, opisano metaforom Andrije Hebranga, u kojoj je Jadranka Kosor zauzela mjesto strojovođe.

Postavlja se, međutim, pitanje ima li u Hrvatskoj političara koji bi mogli slijediti onu Kennedyjevu: ''Ne pitaj što država može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za državu''. I premijerki Kosor i predsjedniku Mesiću za sastavljanje ovakve Vlade potreban je pristanak čelnika parlamentarnih stranaka da ih u toj Vladi neće biti. To je nemoguća misija, pošavši već od glave. Čuje se da se Stjepan Mesić vidi u premijerskoj poziciji, iako je jasno da je za taj zahtjevan i prije svega izvršni posao naprosto prestar. O tome da se i Radimir Čačić i Vesna Pusić vide na visokim pozicijama u novoj Vladi nema najmanje sumnje, a i iz ostalih stranaka već će se naći kandidati koji sebe smatraju najboljim izborom.

Spuštaju li se vrsni stručnjaci na nivo političara?

Ima li predsjednik Mesić snage presjeći, počevši sa sobom, i doista stvoriti Vladu nacionalnog spasa sastavljenu po principu zdravog razuma, a ne podobnosti? Ima li te snage Jadranka Kosor ili Zoran Milanović? S druge strane, imamo li uopće sposobne ljude koji se žele baviti politikom?

Ta su krucijalna pitanja naše države vrlo precizno sažeta u jednoj anonimnoj konverzaciji na internetu.

Pitanje: 'Može li se ikada Hrvatskoj dogoditi da ministar ne bude liječnik, pravnik ili ekonomist. Kada će doći vrijeme da to bude vrsni fizičar, elektroničar, računalac ili inženjer koji stvarno nešto radi, a ne prodaje maglu?'

Odgovor: 'Baš i ne, jer se vrsni fizičar ne spušta na nivo političara'.