Hrvatska je ostala bez Ive Sanadera na poziciji premijera, osobe koja je u posljednjih nekoliko godina odvela Hrvatsku u nekoliko političkih, odnosno diplomatskih pobjeda, od kojih najmanje zasigurno nisu ulazak Hrvatske pod plavi 'NATO-kišobran' ili postajanje stalnom članicom Vijeća sigurnosti.

Ivo Sanader Photo Pixsell

No koliko je god kod pristaša Sanader dobivao potporu, toliko su opozicija i nezadovoljnici povisivali svoje glasove i uzvikivali kritike na račun premijerovog upravljanja zemljom kroz brzace globalne ekonomske krize i njenog utjecaja na Hrvatsku.

Kako i pristaje jednom premijeru, Ivo Sanader se također našao u centru mnogih diskutabilnih situacija - afere koje uključuju nabavku vojnih kamiona, satove ili kupnju novog blindiranog automobila. Naravno, tu su i kritike Haaškog tribunala zbog navodnog uskraćivanja 'Topničkih dnevnika'.

Po nagađanjima mnogih, upravo su pritisci javnosti i neistomišljenika zbog lošeg vođenja zemlje u jeku krize i mnogih mutnih poslova povod Sanaderovom napuštanju svojih pozicija.

No hoće li Sanader ostati iznimka na kontinentu? Po svemu sudeći, zasigurno ne.

Pahora spašava blokada Hrvatske?

Naravno, politička kriza u Hrvatskoj prvo će doći do najbližih susjeda, tako da je Sanaderova ostavka ubrzo u slovenskom tisku pokrenula napise o mogućoj ostavci premijera Boruta Pahora.

Susret Boruta Pahora i Ive Sanadera u Mokricama. Photo Reuters

Opet je financijska situacija u prvom planu, a Slovenija nije iznimka od ostatka Europe, pa je i sama nedavno službeno objavila dolazak recesije u zemlju. Nezadovoljstvo naroda raste, i raspravlja se o smjeni vlade.

No Pahor se zato okreće Hrvatskoj, i još uvijek neriješenom pitanju granica, odnosno (de)blokadi pristupnih pregovora Hrvatske i Europske unije. Tako je za slovenske medije proširio svoj prvotno vrlo suzdržan komentar o ostavci premijera Sanadera.

- Želim da što prije bude imenovana nova hrvatska vlada kako bi normalno počeo teći dijalog između dviju vlada i da se zaplet do kojeg je došlo zbog dokumentacije koja prejudicira granice i koji je zaustavio pregovore Hrvatske s EU što prije rasplete, da se riješi i da utvrdimo odnose na višoj razini - rekao je Pahor, rekavši i kako se nada da Sanaderova ostavka neće usporiti Hrvatsku na njenom putu prema EU.

Ženskar Berlusconi izgubio potporu saveznika i puka

Na zapadnoj obali Jadranskog mora na vlasti je čovjek kojemu su skandali i afere, čini se, način vladanja – konzervativni premijer Italije Silvio Berlusconi (72). Iako je još u travnju ove godine potvrdio svoju popularnost pobijedivši na parlamentarnim izborima, čeka ga težak posao.

Italiju mori jak euro i niska produktivnost, a vanjski dug se povećava iz dana u dan, te mediji nagađaju da su baš Berlusconijeva obećanja o smanjenjima poreza te uvođenje razno-raznih financijskih olakšica osigurala pobjedu na izborima.

No, talijanski premijer nije na meti negodovanja zbog financija u zemlji. Naime, tijekom posljednjih nekoliko godina Berlusconi, inače jedan od najbogatijih Talijana i vlasnik AC Milana, optužen je, među ostalim, za pronevjeru, utaju poreza i potkupljivanje sudaca.

Nezadovoljstvo u masama zasigurno budi i premijerova sklonost lijepim ženama. Posljednji je slučaj uključivao mladu talijansku starletu, Barbaru Montereale (23), koja tvrdi da joj je Berlusconi platio 10.000 € za pojavljivanje na jednoj od njegovih privatnih zabava. Također, gospođica Montereale je za medije prenijela iskaz jedne svoje prijateljice, s kojom je premijer navodno stupio u seksualni odnos. Sve to je dovelo do kraha njegovog 30-godišnjeg braka s glumicom Veronicom Lario.

Nadalje, spominje se i Berlusconijeva nesnošljivost prema medijima, tako da je prošli mjesec novinska kuća Editoriale L'Espresso najavila tužbu protiv premijera zato što je pozvao oglašivače na bojkot dnevnih novina La Repubblica, nakon što su u njima obavljeni članci o premijerovom privatnom životu.

Talijanski premijer Silvio Berlusconi i Ivo Sanader na konferenciji za novinare u Rimu Photo Reuters

Dakle, unatoč pobjedi na travanjskim izborima, Silvio Berlusconi se zbog razvoda našao na udaru svog velikog saveznika, Vatikana, te talijanskih medija, a time i građana, koji polako gube strpljenje za čovjeka koji je sam sebe svojevremeno nazvao "najboljim političkim vođom u Europi i svijetu". Također, dovoljno o Berlusconijevoj nepopularnosti govori i scena s poprišta eksplozije vlaka koja se dogodila 1. srpnja kod Toskane, gdje su premijera okupljeni stanovnici izviždali te ispratili povicima "Idi kući!", "Kurvišu!", "Majmune!" i "Pedofilu!".

Berlusconi se ipak ne predaje tako lako pa za sve takve istupe već standardno optužuje komuniste i ljevičare, odnosno kako ih on zove "neprijatelje Italije", tako potpuno zanemarujući njihove zamjerke. Nekoliko sljedećih mjeseci pokazat će koliko će takvu situaciju moći trpjeti narod, ali i sam premijer.

Rastrošnog Sarkozyja guši propadajuća ekonomija

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy zabilježio je, gotovo dvije godine nakon što je izabran, najniži postotak pristaša dosad. U veljači je samo 36 posto Francuza odobravalo Sarkozyjevu vladavinu. Nekoliko mjeseci kasnije Sarkozyjeva situacija ne postaje nimalo bolja.

Prošli mjesec Sarkozy je u francuskim medijima optužen zbog golemih troškova svog predsjedništva, koji pod upitnik stavljaju iskrenost svih njegovih napora za spašavanje posrnule francuske ekonomije.

- Ograničenja potrošnje nametnuta svim državnim uredima, zbog kojih pate svi državni službenici, ne odnose se i na predsjednika, čini se - rekao je talijanski ljevičar René Dosière u jednom obraćanju javnosti.

Troškovi su potaknuli Francuze da sumnjaju i u transparentnost predsjedničkih računa, na čije se povećanje Sarkozy prethodno nekoliko puta obvezao.

Glavni bi katalizator smjene vlasti u Francuskoj ipak mogla biti financijska kriza. Francuska se ekonomija smanjila za 1,2 posto, što je najveći pad od 70-ih godina prošlog stoljeća, a očekivana stopa nezaposlenih će se do kraja godine uzdići sa 7,7 do 9,8 posto.

To će dovesti do golemih društvenih nemira, a istraživanja pokazuju da čak 61 posto Francuza očekuje masovne štrajkove i socijalnu krizu u nadolazećim mjesecima.

No čini se da je izlazna strategija dovitljivog Sarkozyja diverzija. Podsjetimo, krajem lipnja predsjednik je na žalbu 65 zastupnika u francuskom parlamentu na odluku o ilegalnosti muslimanskih burki u zemlji odgovorio gotovo apsolutistički, rekavši samouvjereno kako "burka nije religiozni simbol, već simbol podčinjenosti". Takvo rješenje možda nije idealna opcija, ali za Sarkozyja predstavlja manje od dva zla.

Gordona Browna ruše vlastiti stranački kolege

Također, ako je suditi po istraživanjima mišljenja birača i napisima u britanskim medijima, tamošnjem premijeru Gordonu Brownu i njegovim laburistima slijedi neminovna propast, čak i prije nadolazećih izbora.

Britanski premijer Gordon Brown i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy tijekom sastanka u Versaillesu. Photo Reuters

Naime, na početku 2009. godine, nakon što je Brown tijekom zime pokušao spasiti britanski bankovni sustav s paketom za rekapitalizaciju u vrijednosti od 37 milijardi funti, te srezao Porez na dodanu vrijednost za 2,5 posto, istraživanja su pokazala kako se njegova popularnost kod Britanaca uzdigla na 37 posto. No Brownova slava je bila kratkog vijeka, i otad ankete pokazuju stalno opadanje u popularnosti, razmjerno postojanom štetom koju britanskoj ekonomiji nanosi financijska kriza.

Nezadovoljstvo Brownom je u parlamentu doseglo vrhunac početkom lipnja ove godine, kad je frakcija laburista istupila i pozvala na premijerovu ostavku, tvrdeći da će prije predavanja pisma uredu premijera skupiti potpise čak 80 članova parlamenta.

Ipak, dokument je, koliko je poznato, potpisalo samo 50-ak zastupnika parlamenta, a uslijedio je niz ostavki unutar stranke. Prema Retuersu, Laburisti su ustuknuli jer ne žele ključne promjene u stranci samo nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora.

Prema nagađanjima nekih hrvatskih političkih analitičara, neminovan je povratak Ive Sanadera u politički život Hrvatske, možda čak i kao predsjedničkog kandidata, što bi na kraju moglo pokazati da je bivši premijer zaista otkrio puno kvalitetniji način za bezbolni bijeg od krize u usporedbi s nekim, svjetski priznatijim državnicima.

Sanader je otišao kako bi otrijeznio nas i EU