Prema mišljenju jednog od naših najuglednijih psihijatara-psihoanalitičara prof.dr.sc. Vladimira Grudena, u ostavci premijera Ive Sanadera nema niti trunke kukavičluka niti nerazboritosti, već je šok-terapija plemeniti doprinos mudrog političar razvoju Hrvatske:

- Ne mislim, doduše, da je Sanader to svjesno planirao, nego da je nakon što je odlučio da ode oblikovao odlazak u smislu kakva bi bila korist za Hrvatsku. Tek sad je njegovo objašnjenje da je to učinio kao šok-terapiju za Hrvatsku i Europu. Mislim da je to jako dobro napravio. Da bi sačuvao sebe, kad je vidio da nikakvim daljnjim nagovaranjem ne može privoljeti na suradnju - a tu mislim na prosvjetare u štrajku, studente koji traže besplatno školovanje, seljake koji traže novac, a svi smo u krizi - on se povukao. Njegovo su povlačenje neki najprije nazvali kukavičlukom. Ja to zovem hrabrošću. Kukavičluk bi bio kad bi se on držao nekog običaja ili neke navike pa i dalje ostao na kormilu, iako su svi ostali protiv njega. Najvažnije što je pokazao, i zašto drhte sad svi oko njega, je to da mu moć ne treba i da ga se ne može ucijeniti niti manipulirati pozicijom moći. Njemu ne treba aplauz kao estradnim umjetnicima. On je uživao koliko je htio, a onda se povukao s porukom da je on uvijek isti, a to što se zove premijerom ili ne, nije njegova vrijednost. Mi smo izgubili što njega nemamo, a ne da je on nešto izgubio. 

Dakle slažete se s konstatacijom Ivana Čehoka izrečenom u Saboru kako je kod Sanadera prevladao nagon za samoodržanjem nad nagonom za moći, prema Darwinovoj teoriji evolucije?

-

On nije napustio narod, nego je kao veliki tata svih Hrvata pokazao koliko ih voli jer želi da Hrvati odrastu. Svaki na svojoj poziciji. Mi smo sada sučeljeni da se sami snalazimo, to je dobro i ja zato kažem: Bravo, Sanader!

Dr. Vladimir Gruden

Govorite o Sanaderu gotovo kao da je Isus!?

- Da, on je doista kao Krist, samo se nije dao razapeti. Jer čemu? I nakon razapinjanja mnogi ne vjeruju u Isusa. Isus je rekao divnu rečenicu: "Neka ti srce ne bude na ovozemaljskim vrijednostima, nego na onozemaljskima." To je svojim činom rekao Sanader, i zato ja vidim da je napravio nešto zaista epohalno za hrvatski narod. Ne moramo se svi identificirati s njim, ali možemo napraviti svaki nešto korisno za sebe. Sada su svi u šoku jer se boje promjena, ali samo promjena donosi bolju kvalitetu. Ovo je samo malo veća promjena. No, nestalo je vode u morima, pa su od riba nastali vodozemci. Nestalo je hrane dolje, pa smo počeli letjeti. Otišao je Sanader, naučit ćemo živjeti samostalno.

Smatrate li da Hrvatska ima potencijala da primi i ozdravi od ove Sanaderove "šok-terapije"?

- Da, ova šok-terapija će djelovati. Mi zaista možemo za sebe reći da samo izabrani narod. Dokaz našeg potencijala je to što smo napravili 1991. godine, bez obzira na Zvonimirovo prokletstvo. Ako nećemo slušati vođu, onda ćemo slušati šok.

Ne držite li ipak dokazom  bolesno velikog ega to  što vjeruje da će njegova odluka otrijezniti i europske političare i "prisiliti ih sada da se suoče s posljedicama svog neprincipijelnog i neeuropskog ponašanja"? 

- Ne, on to nije rekao zato što je napuhan i bahat, nego zašto što previše vjeruje u Europu. Međutim, tu se prevario jer je Europa dekadentna u mnogim svojim dimenzijama. Europa će vidjeti to što je želio pokazati, ali neće to htjeti priznati jer je egoistično destruktivna.