Rehn se u Zagrebu sastao s Mesićem i sa Sanaderom

22.01.2009 08:16 h

Svoje obećanje da Hrvatska nikada neće reagirati prema Srbiji kao Slovenija prema nama nakon blokade pregovora s Europskom Unijom, premijer Ivo Sanader sada mora, koliko god to apsurdno zvučalo na prvi glas, dokazati najprije Ljubljani!
Nakon što je Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta podržao hrvatsko približavanje Uniji s 55 glasova za, uz dva protiv i jednog suzdržanog, jasno je da je Slovenija ipak doživjela diplomatski poraz u pokušaju sprečavanja našeg ulaska u EU. Razloga za euforiju nema, jer ne radi se toliko o pobjedi službenog Zagreba koliko o tome da su se Slovenci u svome inaćenju debelo zaigrali i preračunali koristeći poziciju jačeg i moćnijeg, zaboravivši na osnovne principe, poput europske solidarnosti, koji im sada stižu na naplatu.
Nije Bruxelles stao na našu stranu zato što nas više voli ili što smo mu simpatičniji ili korisniji od naših susjeda, već isključivo zbog sebe i svog opstanka. Bilo bi posve pogrešno dobre glasnike, odnosno omjer glasova u našu korist, tumačiti pobjedom, pogotovo nakon što je slovenski premijer Borut Pahor i nakon razgovora s povjerenikom za proširenje Ollijem Rehnom ustrajao na blokadi hrvatskih pregovora.
Ono što Sanader i Zagreb mogu Pahorovoj Vladi ponuditi osim posjeta Svjetskom rukometnom prvenstvu, na kojem, by the way, Slovenija niti ne sudjeluje, moralo bi biti ipak nešto više od lopte i prijateljske utakmice. Pripremljena i u tančine razrađena diplomatska akcija, koja ni Ljubljanu ne bi ostavila praznih ruku za agitaciju na vlastitom terenu, bila bi više od igre. Bez obzira na to koliko se svih ovih godina i posljednjih dana spominjao riječki Račan – Drnovšekov parafirani, ali nepotpisani sporazum, on bi, ne samo zato što su njegovi glavni akteri pokojni, trebao biti stavljen sa strane, kao tek jedna od polazišnih točaka u konačnom sporazumu.
Vrijeme je ipak za konačno rješenje. Ako Pahor i Sanader nisu u stanju uglaviti međudržavni sporazum koji će povijest zvati njihovim imenima, onda i naši EU vjerovnici, na izmaku strpljenja i opterećeni svojim unutrašnjim i globalnim problemima, ne vide nikakvu drugu mogućnost za pravorijek osim obavezujuće arbitraže ili međunarodnog suda. Stoga bi, prije ili poslije, svakako ne na poluvremenu jedne od rukometnih utakmica, Sanader i ekipa morali Pahoru i družini sinjeg galeba podastrijeti konkretne prijedloge i definitivne varijante »mirovnog sporazuma«.
Jer, u konačnici Bruxelles nije dao isključivo pravo Hrvatskoj, baš kao što je pokazao Sloveniji da njezinu politiku ucjene prema bilo kome neće tolerirati. Dakle, prije koketiranja s Beogradom, i Zagrebu i Ljubljani bilo bi pametnije da najprije miroljubivo riješe svoju brakorazvodnu parnicu.
Samo vlastitim primjerom mogu pokazati Srbiji put kojim mora krenuti, žele li joj iskreno i bez figa u džepu zajednički otvoriti vrata Europske Unije.