Danas je dan velike odluke za Vladimira Zagorca. No ništa on neće odlučivati, već će, zasigurno stisnutih zuba i obraza oblivenih hladnim znojem saslušati svojeg 'krvnika'- sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu predvođeno sucem Mladenom Plešeom. Hoće li oštrica pasti na vrat umirovljenog generala, ili će nezavidan smještaj u zagrebačkom Remetincu zamijeniti toplim domom, to ćemo vidjeti danas oko 12 sati kada sudac Pleše pročita presudu, koju je noćas sigurno bezbroj puta pregledavao i vagao. Čitava, a možemo je sada već nazvati saga, traje nepunih devet godina. Naime, još davne 2001. godine je Državno odvjetništvo započelo svoju 'misiju Zagorec'. Pretraživali su se računi, pretresala se imovina, no, pedantni general- kako ga je nazvao i njegov odvjetnik i svojevrsni glasnogovornik Zvonimir Hodak- bio je čist i pokriven na svim stranama. Pronaći nešto kompromitirajuće bilo je ravno nemogućem.

Otmica sina i pokretanje afere 'drago kamenje'

Tada se odjednom počeo odmotavati nevjerojatan sinopsis vrlo sličan scenariju akcijskog filma.

Braća Mateković, Petrači i još nekoliko 'vojnika' otimaju Zagorčeva sina i naravno traže 1,5 milijuna eura otkupnine. Slučaj se brzo rasvjetljava, Zagorčev sin je spašen, a na optuženičku klupu sjeda deset okrivljenika na čelu s 'mozgom' operacije, što je kasnije potvrđeno i u presudi, Hrvojem Petračem. Upravo u tom trenutku pokrenula se 'afera dragulji', ili 'afera drago kamenje' ili 'dijamanti', kako je već sve bio nazivan taj slučaj u javnosti. Petrač je na sudu vještim pitanjem, o kojem je satima moralo vijećati i sudsko vijeće predsjednika Tudurića, koristeći njegovu bivšu tajnicu, Zagorca bacio pred njegove 'neprijatelje'. Upravo onako kako je, tvrdi Zagorec, Petrač napisao svom najboljem prijatelju, pokojnom Ivi Pukaniću '...otvorio sam Zagija, pripremio Snježanu...pa što oni više žele...'

Stepinčevo kamenje

Istražitelji su se odmah uhvatili posla i

Photo Tomica Vrbat

pripremljen je predmet, prema kojem će se Zagorec teretiti za krađu dragog kamenja vrijednog gotovo 40 milijuna kuna, koje je on, navodno, odnio iz sefa Ministarstva obrane. Odmah nakon podizanja optužnice, Zagorec bježi u Austriju, točnije Beč, i jasno poručuje da za dijamante ne želi odgovarati. Javnost i relevantni ljudi za slučaj podijelili su se. Mnogi drago kamenje počinju nazivati fantomskim, pojedinci se javljaju kako su vidjeli dragulje i pripadajuće im kutijice, a oko samog kamenja počinju kružiti priče, prema kojima su oni vrijedno židovsko blago koje je zaplijenio Alojzije Stepinac, a koje je kasnije preko kardinala Kuharića proslijeđeno predsjedniku Tuđmanu za obranu zemlje, odnosno kupnju oružja. Nakon izvjesnog vremena skrivanja u Beču, Zagorec napokon početkom listopada prošle godine postaje dostupan hrvatskom pravosuđu.

'Sa Zagorcem u Hrvatsku stiglo zlo'

No, sa Zagorcem je u Hrvatsku, kako se moglo čuti od puka, stiglo i zlo. Samo tri dana nakon njegova izručenja, na kućnom pragu ubijena je kći njegova odvjetnika, mlada Ivana Hodak.

Potresno, letargično ubojstvo zatreslo je temelje pravne države toliko jako da je premijer morao dobrano prekrojiti svoje redove, pogotovo one policijske. Tada je valjda većina Hrvatske bila uvjerena kako je to ubojstvo povezano na neki način s Vladimirom Zagorcem i njegovim povratkom u domovinu. Sam Hodak je dan nakon ubojstva na nacionalnoj televiziji indirektno optužio Hrvoja Petrača, otmičara Zagorčeva sina, za ubojstvo, počelo se govoriti o organiziranom kriminalu i mafiji, a poneki tjednici su se 'zabavljali' podacima o navodnoj ljubavnoj vezi Zagorca i Ivane Hodak. U cijelu priču 'uguran' je i Srbin Sreten Jocić, zvan Joca Amsterdam, koji će se kasnije prozivati u svakoj prilici kad su u pitanju teška ubojstva i atentati na ovom području. Još podrhtavanje nije stalo, a bomba u zgradi Nacionala, koja je odnijela živote Ive Pukanića i Nike Franjića rasparala je već ionako dopola otvorene šavove. Dakako, Zagorec nije mogao biti ne uključen u nagađanja, naklapanja i teorije zavjere koje su se pojavile nakon atentata na Pukanića. No, nekako bezbolno je Zagorec prošao sva ta potresna događanja i sjeo na optuženičku klupu.

Optužba podbacila

Suđenje je trajalo oko pet mjeseci, a osim već spominjanih Hrvoja Petrača i

Photo Mario Ćužić

Snježane Šiprak, te još nekih 'svjedoka nositelja' DORH-ove optužnice, na sudu su se pojavili i Miroslav Tuđman, bivši šef špijuna Markica Rebić i bankar i bivši ministar Božo Prka. Nitko od potonjih, kako su rekli, nije vidio drago kamenje, a izrazili su sumnju u njegovo postojanje.

S druge strane mnogo je poveznica koje Zagorca dovode u neposrednu mogućnost počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optužen i zbog kojeg bi idućih deset godina mogao provesti u zatvoru. Sve u svemu, valja sačekati današnji udarac sudačkom palicom.